Svjetska prvenstva pišu priče od 1930. godine koja nadilaze obične sportske vrhunske rezultate. Neki rekordi su toliko neobični da izazivaju čuđenje sve do danas – a neki od njih djeluju gotovo nedostižni. Dok fudbal nakon SP 2026. već gleda prema sljedećem velikom turnirou i SP 2030 kvalifikacije polako dobijaju zamah, vrijedi se vratiti na najčudnije rekorde u istoriji SP-a.
Počnimo s vjerojatno najpoznatijom blicanskom golom: 29. lipnja 2002. Turčin Hakan Şükür pogađa u utakmici za treće mjesto protiv Južne Koreje već nakon jedanaest sekundi. Do danas se smatra tim golom najbržeg postignuća u istoriji svjetskog fudbalskog prvenstva. Ironija je što je Şükür u cijelom turnirou do toga nije zabio niti jedan gol – a upravo je taj trenutak ušao u istoriju.
Na drugoj strani starosne ljestvice stoji Roger Milla. Kamerunac je pogodio na SP 1994. protiv Rusije u dobi od 42 godine te je time bio najstariji napadač koji je zabio na svjetskom prvenstvu. Milla, koji je već 1990. kao „starac" s tancem uz углу osvojio srca navijača, tako je ozbiljno obilježio dva turneја i postao simbol afrčkog fudbala. Tko želi znati koje nacije imaju nade za 2030. u Africi, može pronaći detalje u pregledu afričke kvalifikacije.
Još jedan primjetan rekord: Miroslav Klose je sa 16 golova najuspješniji napadač na SP-ima svih vremena. 2014. je zamijenio Ronalda kao rekordera u polufinalu protiv Brazila (historijski 7:1). Kloseova konzistentnost kroz četiri turneја (2002. do 2014.) nema premca – na svakom od tih SP-a je zabio najmanje jedan gol.
Čudno je i fudbalski pir iz 1982.: Mađarska je pregazila El Salvador sa 10:1 – do danas se smatra to najvećom pobjedom na SP-u od mađarskog 9:0 protiv Južne Koreje 1954. i jugoslovanskog 9:0 protiv Zairesa 1974. Na već spomenutom polufinalu Njemačka – Brazilija 2014. padalo je čak četiri njemačka gola u samo šest minuta – tempo koji se na polufinalu sigurno nije nitko očekivao.
I tu je još Antonio Carbajal iz Meksika: On je bio prvi igrač koji je sudjelovao na pet svjetskih prvenstava (1950. do 1966.). Ovaj rekord su kasnije dijelili Lothar Matthäus, Rafael Márquez, Gianluigi Buffon i Lionel Messi, koji je 2022. odigrao svoje peto SP i osvojio naslov.
Zabavna činjenica: Najbrže izbacivanje dogodilo se 1986. kada je José Batista iz Urugvaja protiv Škotske morao napustiti teren nakon samo 56 sekundi. A najmlađi dosadašnji sudionik SP-a bio je Norman Whiteside (Sjeverna Irska) koji je 1982. debitirao sa 17 godina i 41 danom – mlađi od Peleá 1958.
Što se tiče Peleá: On ostaje jedini igrač koji je tri puta postao svjetski prvak (1958., 1962., 1970.). Hoće li se ovaj rekord ikada srušiti? Vjerojatno ne. Trenutno nema nijednog aktivnog igrača koji posjeduje dva svjetska naslova. Posljednji aktivni dvostruki svjetski prvaci su Cafu i Ronaldo (Brazilija), svjetski prvaci 1994. i 2002.
Tko želi pratiti aktualni razvoj događaja oko budućih reprezentacija, formu igrača i FIFA ranglistu, na fussball-wm.eu redovito pronalazi nove analize. Jer jedno je sigurno: I SP 2030. u Španjolskoj, Portugalu i Maroku napisat će nove rekorde i čudne priče.