To je jedna od najzanimljivijih priča kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2026: Haiti, zemlja koja se godinama nalazi u stisku bandi, političkog kaosa i humanitarne katastrofe, nakon 52 godine čekanja opet se kvalificirala za svjetsko prvenstvo u nogometu. Prvi put od turnira 1974. godine u Njemačkoj, "Grenadiri" će se opet vidjeti na najvećoj svjetskoj fudbalskoj pozornici – sportski čudo na pozadini nacionalne tragedije.
Početna situacija nije mogla biti teža. U glavnom gradu Port-au-Prince, naoružane bande kontroliraju velike dijelove grada, međunarodni aerodrom je bio povremeno zatvoren, a redovni trening u vlastitoj zemlji je praktički nemoguć mjesecima. Haitijska nacionalna reprezentacija je morala premjestiti sve "domaće" utakmice kvalifikacija u inozemstvo – među ostalim u Dominikansku Republiku i Curaçao. Nimalo domaće prednosti, a pogotovo ne normalnosti.
Da je reprezentacija pod ovim okolnostima uspjela skočiti u prošireno polje od 48 sudionika, zasluga je pametno sastavljena kadra. Trener Sébastien Migné postavlja kombinaciju profesionalaca rođenih na Haitiju i igrača sa haitijanskim korijenima koji su obrazovani u Europi i SAD-u. Zvijezde poput Duckensu Nazona, svestranog napadačkog igrača Frantzdya Pierota te talenti iz akademija francuskih i belgijskih klubova čine osnovicu. Posebno se obrana oko Ricarda Adéa pokazala iznenađujuće stabilnom u odlučujućim utakmicama CONCACAF kvalifikacija.
Odlučujući trenutak došao je u finalnoj kvalifikacijskoj rundi kada je Haiti morao da se nosi sa Nikaragvom, Kostarikom i Hondurasom. Sa taktičkom disciplinom, velikom spremnošću za trčanje i impozantnom mentalnom jedinstvom, tim se nametnuo. "Igramo za narod koji treba nade", rekao je kapetan Carl Sainté nakon odlučujuće utakmice. "Svaki pas, svaki dvoboj je znak da Haiti još živi."
Zaista, uspjeh nacionalne reprezentacije ima značenje koje daleko nadilazi sport. U zemlji gdje polovica stanovništva pati od gladi i više od milijun ljudi je na begu, kvalifikacijska pobjeda postala je rijedak trenutak kolektivne radosti. Na nekoliko sigurnih ulica, ljudi su slavili sa bubnjevima i zastavama, na društvenim mrežama kružili su videi jubilantnih porodica iz haitijske dijaspore u Miamiju, Montrealu i Parizu.
Međutim, haitijski fudbalski savez FHF stoji pred ogromnim izazovima. Priprema za turnir u SAD-u, Kanadi i Meksiku mora biti u potpunosti organizirana u inozemstvu. Nedostaje novca, infrastrukture i stabilnih uslova za trening. Potrebna je međunarodna pomoć, također i od FIFA-e. Već je sada jasno da će Haiti svoje pripremne kampove održavati u SAD-u i Evropi.
Sportski, Haiti pripada aušajcima turnira – grupna faza biće test protiv znatno bolje opremljenih suparnika. Ali sama učešća je već istorijski uspjeh. 52 godine nakon legendarnog gola Emmanuela Sanona protiv Italije na SP 1974. godine, nova generacija haitijanskih fudbalera piše istoriju. U raskomadanoj zemlji postali su simboli – simboli otpornosti, ponosa i nepobjedive moći sporta.