Japanski Samurai Blue na misiji titule: Moriyasuov hrabar plan za Svjetsko prvenstvo 2026

19.05.2026 16:40 Timovi & Igrači

Kada se Svjetsko nogometno prvenstvo 2026 počne igrati u SAD-u, Kanadi i Meksiku, japanska nacionalna reprezentacija će doputovati kao tim koji se pojavljuje samopouzdanije nego ikad prije. Trener Hajime Moriyasu je tijekom proteklih godina oblikovao tim koji više ne želi biti percipiran samo kao simpatičan vanjski igrač iz Azije. Izjavljeni cilj japanske federacije godinama je službeno: postati svjetski prvak. Ono što je dugo zvučalo kao smjela marketing poruka, zaista dobija supstancu gledajući na trenutnu generaciju. Japan se kvalificirao kao prva azijska nacija za Svjetsko prvenstvo 2026 – samozavisno, dominantno i s mješavinom taktičke zrelosti i individualne klase koja nema sebi jednake u Aziji. Pod Moriyasuom, koji je produžio ugovor nakon istorijskog ulaska u četvrtfinale na Svjetskom prvenstvu 2022, tim se igrački enormno razvio. Gdje je nekada disciplina i spreman trkač bili glavne karakteristike, danas dominiraju fudbal s posjedom lopte, brza preokretna igra i usudna presija. U centru ovog razvoja stoji prije svega jedno ime: Takefusa Kubo. Ofenzivna zvijezda, koja je nekada bila obučavana u mlađoj akademiji FC Barcelone i sada je jedan od najuočljivijih igrača u Real Societadu u španjolskoj La Ligi, je kreativni um japanske igre. Sa svojom dribleškom snagom, okom za odlučujući pas i hladnokrvnošću ispred gola, on воплощает novu generaciju japanskih nogometaša koji su stigli na međunarodno najvišu razinu. Trebat će da preusmjeri napade tijekom turnira – također, jer će tim vjerovatno zbog ozljeda morati da se odrekne svog kongenijalnog partnera Kaoru Mitome (Brighton & Hove Albion) i monačke zvijezde Takumija Minamina, koji nisu uspjeli da se uključe u konačan WM kadar na vrijeme. Uprkos ovim bolesobnim ispadima, Japan čini kolektiv koji je po širini tako snažno opremljen kao nikad prije. Na čelu tima je kapiten Wataru Endō (FC Liverpool), koji je nakon povrede ligamenta koju je pretrpio u proljeće na vrijeme spreman i zauzima emocionalnu te stratešku srž u veznom redu. Zajedno sa sportski sposobnim profesionalcima kao što su Daichi Kamada i Junya Ito, koji je sazrio u Njemačkoj, Moriyasu raspolaže vrhunskom strukturom. Moriyasuov taktički pristup je izuzetno fleksibilan. Dok Japan protiv navodno slabijih protivnika preferira jasnu 4-2-3-1 s visokom presijom, tim se protiv vrhunskih nacija pažljivo prebacuje na kompaktni peteroac. Upravo ova sposobnost prilagođavanja bila je ona koja je na Svjetskom prvenstvu 2022 bacila u zbunjenost i Njemačku (2:1) i Španiju (2:1). Tek je u izvođenju penala protiv Hrvatske završio – lekcija iz koje je Moriyasu, prema vlastitim izjavama, puno izvukao. Za 2026. japanska federacija oslanja se na doslednu povezanost između profesionalaca u Evropi i domaće J-lige. Gotovo cijeli WM kadar je sada potpisao za evropske klubove – rekord za azijsku naciju. Moriyasu vidi ovu internacionalizaciju kao odlučujući faktor: „Naši igrači mjere se sedmično s najboljima u svijetu. Ovo iskustvo donose u nacionalnu reprezentaciju." Ostaje otvoreno je li na kraju dovoljno za veliki udarac. Ali Japan je na najboljem putu da se konačno uspostavi u proširenom svjetskom vrhu. Ako bi tim dostigao četvrtfinale – rezultat koji se u Japanu smatra realističnim međuslovima – to bi bilo ne samo istorijsko postignuće, već i signal za cijeli azijski fudbal: vrijeme vječne uloge vanjskog igrača moglo bi biti konačno prošlost.